Đakovački Lionsi su jednom davno započeli svoje djelovanje u akciji najstariji građanin našeg grada i najbrojnija obitelj. Skromno i s puno srca, da tim ljudima pokažemo da mislimo na njih. Akciju je pokrenuo naš prvi predsjednik Zvonko Benašić. Organizirana je izvrsno. Osim našeg rad uključen je najaktivniji lokalni medij koji je dao veliki doprinos popularizaciji akcije ali i samog lajonizma. Akcija je rasla i postala gotovo zaštitni znak našeg malog grada u srcu Slavonije. Sama akcija zapravo proizlazi iz jedne druge akcije što je zapravo jedinstveno jer mi povezujemo dvije najprepoznatljivije akcije u jedan projekt koji je obilježio Lionse Đakova. Vesela raspjevana ekipa entuzijasta peče girice svakog Badnjaka na đakovačkom Korzu nekad a sada na trgu ispred naše najdraže. Dajemo štih tom lijepm danu i obilježavamo ga pjesmom i mirisima frigane ribe na oduševljenje naših sugrađana. Đakovački Badnjak je uistinu nezamisliv bez friganih girica uz taktove božićnih pjesama iz našeg kutka kojega smo pretvorili u centar događanja tog dana. Naša akcija friganja ribica je toliko ukorijenjena u naš klub da je organizacija već i nepotrebna. Sve se radi automatizmom koji je savršen i daje sliku da ne može bolju. Taj miris je miris Badnjaka u Đakovu. Đakovo ne bi bio taj grad bez nas i i tih majušnih ribica. Nismo posustali niti u covid situaciji i dali smo našem gradu ono što očekuje od nas. To je lionizam. Prepoznatljivost u lokalnom djelovanju ljudi što znaju kome i u kojem trenutku treba pomoći. Zadnjih godina su nas neki napustili. Teško nam je povjerovati da Pece nema na fritezi. Fali. Vidimo ga svi tu ali ga nema. Nema ni Zvonka, začetnika i motivatora. I drugi nedostaju ali mi idemo zbog njih dalje i uspijevamo postići ono što želimo. Uspijevamo iznova jer smo uporni i nedozvoljavamo da se ovo ugasi. Tu su neki novi dečki na jednoj izvrsnoj ideji ali i stari svi skupa.

Ove smo godine ponovo dali sebe našem gradu, a grad je dao sebe nama i ovim ljudima kojima smo pomogli. Iz akcije "Ribice" smo zaradili sredstva da posjetimo baku Jelu. Ženu u 98-oj godini. Veselu, živahnu i punu života. Dario i Brnko su danima poslje pričali o tom susretu jer je ta životna radost zarazna. Kada idete obići i darivati obitelj s najviše članova u toj godini uvijek doživite pročišćenje. Taj sklad i zajedništvo je nešto što možda mnogima fali. Kada vidite jednu sretnu i skladnu obitelj sa šestero djece koji žive u dvije prostorje potpuno sretni i zadovoljni mora vas dirnuti. NAši pokloni su za njih bili ostvarenje Božića i to je nešto što moramo svi učiti i prihvatiti.

Nakon svega, mi smo uspjeli. Ne zbog ovog članka. Ne zbog promocije. Zbog sreće ovih ljudi. Taj moment nas čini sretnim ljudima, jer smo njih učinili sretnima,  a to je zapravo bitno.