U petak 20.07.2018. napustio nas je akademik Nenad Vekarić, istaknuti hrvatski povjesničar, redoviti član HAZUi, upravitelj Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku te dugogodišnji član LC Dubrovnik Sveti Vlaho.
Rodio se 26.12.1955. u Splitu. Diplomirao je 1980. na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, magistrirao je 1987. na Filozofskom fakultetu u Zadru obranivši rad pod naslovom Zemljišna knjiga Stona i Rata iz 1393/6. g., a na istom je fakultetu doktorirao 1991. s temom Migracije na poluotok Pelješac (1333-1918). Od 1984. djelovao je u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku kojem je od 1987. bio upravitelj. Od 2013. do 2017. bio je i zamjenik gradonačelnika Grada Dubrovnika. Redoviti član HAZU u Razredu za društvene znanosti postao je 2012., a od 2000. bio je član suradnik. Akademik Vekarić bio je vodeći stručnjak za povijest Dubrovnika. Njegov znanstveni interes bio je usmjeren na područja povijesne demografije, povijesti i povijesnih disciplina, posebno genealogije i onomastike, na pravnu povijest, no najviše istraživačke energije utrošio je na izučavanje povijesti stanovništva Dubrovnika i Dubrovačke Republike.
Tijekom 30 godina provedenih na mjestu upravitelja dubrovačkog Zavoda za povijesne znanosti HAZU, akademik Nenad Vekarić zadužio je hrvatsku i međunarodnu znanstvenu javnost upornim, strpljivim i pedantnim radom. Akademik Vekarić bio je autor ili suautor 25 knjiga i više od 80 znanstvenih rasprava. Njegovo životno djelo je knjižni niz Vlastela grada Dubrovnika pokrenut 2011., sveobuhvatna analiza dobrovačkog plemstva u 11 knjiga od kojih je dosad objavljeno devet. U njima je dao povijesnodemografsku analizu korijena, strukture i razvoja dubrovačkog plemstva, povijest pojedinih plemićkih rodova i njihova detaljna rodoslovlja, biografije odabranih pojedinaca te analizu osobnih imena dubrovačke vlastele. Godine 2005. kreirao je doktorski studij Povijest stanovništva, što je prvi doktorski studij iz područja povijesne demografije u Hrvatskoj i prvi doktorski studij na Sveučilištu u Dubrovniku uopće.
Njegova djela ostala su kao trajni pečat u njegovom Gradu, a neizbrisiv trag ostavio je i u svom Lions klubu. Pamtit ćemo njegov vedar duh, blagu narav, nenametljivost ali iznimnu pedantnost, stručnost te znanje koje je nesebično prenosio.
