Našice se prvi puta spominju još davne 1229. godine. Naime, u povelji hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. spominju se mjesto Nekche i rijeka Flumium Nekche. Tijekom povijesti ime našega grada različito se navodilo, kao Nolko, Nexe, Nesice, da bi konačno grad dobio svoj današnji naziv.
Povoljan zemljopisni položaj i obilje prirodnih bogatstava uočili su redovnici Templari i Ivanovci sagradivši još u 12. stoljeću i danas prepoznatljivi simbol našega grada – crkvicu sv. Martina, a stoljeće iza njih u Našice su došli franjevci. Početkom 18. stoljeća u Našice stiže plemenita i bogata obitelj Pejačević. O njihovom iznimnom ugledu svjedoče dva banska naslova, grofova Teodora i Ladislava. Pejačevići izgrađuju dva prekrasna dvorca, mauzolej, našički park, vilu Greger, našičke ribnjake… No, uz materijalne, njihova vrlo bitna ostavština su i duhovne vrijednosti, a tu ponosno ističemo našu Doru, prvu hrvatsku i drugu europsku skladateljicu. U Našicama je 1845. godine rođen i dr. Izidor Kršnjavi, velikan hrvatskog školstva, kulture i umjetnosti. Od 1888. godine u Našicama organizirano djeluje vatrogastvo, a godinu dana poslije osnovano je Hrvatsko pjevačko društvo, današnje Hrvatsko kulturno društvo «Lisinski». Već više od stotinu godina, još od 1905. godine, Našice imaju vodovod, a otprilike u isto vrijeme nastali su i našički park i ribnjaci.
Naš grad oduvijek je bio, a i danas je prepoznatljivo kulturno, gospodarsko, obrtničko, trgovačko, obrazovno, zdravstveno, sportsko, administrativno i prometno središte.
I često me, gotovo svakodnevno, pitaju po čemu su Našice poznate, ili što bih posebno istaknuo o gradu, i dogodi mi se da jednostavno ne znam odakle bih počeo. Je li to bogata povijest našičkog kraja, koja seže sve do rimskih vremena, ili 786 godina duga povijest samoga grada? Jesu li to Ivanovci i Templari, ili Franjevci koji su svojim djelovanjem gradu dali neizbrisivi pečat? Jesu li to našički vlastelini, a osobito obitelj Pejačević i njihova bogata materijalna, gospodarska i kulturna ostavština? Jesu li to našički hrvatski banovi, Ladislav i Teodor, ili naša Dora o kojoj bi mogli pričati priče i priče? Jesu li to udruge, društva, ustanove i športski klubovi koji djeluju u gradu već više od stotinu godina i čine tako bogati društveni život? Jesu li to patnje, stradavanja i razaranja tijekom drugog svjetskog rata? Ili tužni Crni potok i užasni komunistički zločini počinjeni u poslijeratnom razdoblju, a kojih nije bio pošteđen ni naš grad? Je li to domovinski rat, barbarska razaranja grada i svega što nam je sveto i drago, pogibije i ranjavanja naših sugrađana na ulicama grada, ali i svim bojištima diljem domovine, od Vukovara do Prevlake? Ili su to prirodna bogatstva kojima obiluje našički kraj, njihova nepresušnost i iskoristivost, bogate gospodarske šume, rudna bogatstva kamena, gline i lapora, obilje čiste i pitke vode, plodne oranice, pašnjaci, voćnjaci i vinogradi, čist zrak i prekrasni pogledi?
Ili jednostavno sve to zajedno, pretočeno u ljude koji su tu živjeli i žive danas, vrijedne i gostoljubive ljude bogatoga i širokoga duha?
Evo prepuštam svima Vama da nakon boravka u Našicama sami odgovorite na pitanje što su to Našice.
Gradonačelnik Našica Krešimir Žagar