Nešto možeš sam, sve mogu ljudi – stih je iz Terezine pjesme na koji se, u svojoj prigodnoj čestitki dubrovačkim lionsima, pozvala slijepa sugrađanka Fani Antičević čija je čestitka pročitana na svečanosti u Kazalištu Marina Držića.

Lions klub Sveti Vlaho Dubrovnik je osnovan 25. listopada 1990., a ove je subote s nemalim ponosom obilježio 35. obljetnicu svog humanitarnog djelovanja u nazočnosti guvernerice Distrikta 126, Marinele Rosso i stotinjak lavova iz Hrvatske, Italije, Mađarske i Slovenije.

-S posebnim poštovanjem se sjećamo naše kume i osnivačice, drage gospođe Anne Bebe Gugić Amorese. Radosni smo što je našu proslavu uveličao njen sin Alfonso. Koristim prigodu zahvaliti se svim našim članovima od osnutka do danas, a s posebnim pijetetom se sjećamo naših preminulih članova. Zahvaljujem i brojnim prijateljima našeg kluba, pojedincima, ustanovama i tvrtkama, koji su nam kroz sva ova naša godišta pružali nesebičnu potporu u ostvarenju naše temeljne misije, pomoći potrebitima. U našem imenu sadržane su sve najbitnije odrednice našeg djelovanja. Veliko lajonističko srce, koje je uvijek znalo prepoznati ljude u nevolji i pomoći im baš kad im najviše treba – istaknuo je u svom govoru aktualni predsjednik Miho Katičić, dodavši:

-Sveti Vlaho, nebeski zaštitnik našeg Grada, koji ga je znao sačuvati u trešnjama, ratovima i drugim pogubama ljudske naravi, i koji nam je uvijek davao snage da ostanemo ponosni, ponizni i milosrdni. Dubrovnik je u svojoj slavnoj i bogatoj prošlosti uvijek pokazivao posebnu skrb za potrebite, ostavljene, nemoćne i bolesne. – rekao je.

Alfonso Amorese, sin utemeljiteljice kluba sv. Vlaho, na hrvatskom se obratio nazočnoj publici, čestitajući na velikoj obljetnici, te dodajući kako se ni na trenutak nije dvojio hoće li prihvatiti poziv da dođe u Grad u kojemu je provodio dane svog djetinjstva.

Čitavo vrijeme svog djelovanja LC Sv. Vlaho je imao podršku Grada Dubrovnika, te je priznanje i zahvalnicu primio Marko Potrebica, predsjednik Gradskog vijeća koji se veoma lijepim i biranim riječima obratio nazočnima, naglasivši važnost djelovanja na dobrobit zajednice.

Velike obljetnice su uvijek prigoda da se iskaže pažnja i priznanje za dugogodišnji predani i nesebični rad za dobrobit potrebitih, pa su se ona našla u rukama Katje Bakija i Vesne Čučić koje su u klubu od samog početka, kao i članovima sa “stažom” duljim od 20 godina. Guvernerica Rosso je priznanja uručila Luciji Perojević, Brigiti Masle Dražinić, Mihu Katičiću i Matku Vetmi koji je ujedno obnašao i dužnost guvernera Distrikta 126. Tončiju Viceliću, Nives Miloš i Dubravki Šuica priznanja će biti uručena naknadno, budući nisu mogli nazočiti svečanosti.

-Lionizam je mnogo više od članstva u klubu. To je način života, filozofija koja nas uči da je snaga zajednice u spremnosti pomaganja drugima. Od svog osnutka, Lions pokret je širom svijeta okupljao ljude različitih profesija, svjetonazora i godina, ali s istim ciljem – “We serve”, mi služimo – istaknula je u svom govoru Katja Bakija, obraćajući se skupu kao jedna od članica LC Sv. Vlaho od samoga početka. Dodala je:

-Ta jednostavna, a snažna poruka sinteza je svega onoga što je lionizam bio od samih početaka i što danas jest: to je poruka humanosti, solidarnosti i djelovanja. Jer, prava pomoć ne mjeri se iznosom donacije, nego toplinom srca i vremenom koje darujemo onima kojima je to najpotrebnije. Svi mi u Lions klubu Sveti Vlaho godinama nastojimo djelovati tako da naš klub bude poveznica među ljudima. Jer u vremenu kada je lako biti podijeljen, suprotstavljen, posvađan, isključiv, lionizam nas podsjeća da zajedništvo i empatija grade društvo u kojem svi mogu biti barem malo sretniji i zadovoljniji. Utoliko naša misija nije samo pomagati, nego i inspirirati druge da se uključe, da i sami postanu nositelji i djeljitelji dobrote.

Ono što sam uz svoje sestre i braću kroz sve ove godine naučila na čemu sam im neizmjerno zahvalna, jest kako humanitarni rad ima dvostruku vrijednost: on pomaže onima kojima je teško, ali i nas same čini boljima. Jer, svaki put kada pružimo ruku, mi gradimo svijet s više povjerenja, topline i razumijevanja. To je iskustvo koje smo svi mi u Lions klubu sveti Vlaho baštinili sve ove godine i koje nas je u zajedništvu povezalo i obogatilo. Hvala vam dragi moji lionsi na tome, hvala i svim članicama lions klubova u Hrvatskoj jer se trudimo djelovati zajedno i biti jedna velika obitelj dobrote. Dragi prijatelji, lionizam nas uči da nije dovoljno samo vidjeti potrebu – treba se odazvati. Nije dovoljno imati suosjećanje – treba djelovati. I nije dovoljno vjerovati u dobrotu – treba je živjeti – nadahnuto je o ideji lajonizma govorila Bakija.

Na svečanoj akademiji u Kazalištu Marina Držića se brojnim domaćim lionsima i gostima iz inozemstva obratio i međunarodni direktor LCI Dražen Melčić, te je u svom govoru istaknuo koliko je važno u ovom našem podijeljenom svijetu širiti lajonističku ideju nesebičnosti i empatije prema drugome.

U prigodnom programu su uz Kvartet Sorkočević i mezzosopranisticu Lauru Hladilo Kocković, nastupile i dubrovačke lajonsice koje su govorile i čitale o ljubave, interpetirajući neke od najljepših stihova i proznih tekstova o ljubavi.

U 35 godina humanitarnog djelovanja dubrovačkih lionsa okupljenih u LC Sv. Vlaho sabrano je izuzetno puno akcija pomoći potrebitim, što je posvjedočio i desetominutni film u kojemu su se vidjele konkretne aktivnosti, od osnutka 1990.-te do danas, u kojemu se odala počast članovima koji više nisu s nama, ali i prikazao duh zajedništva i druženja koje je uvijek u temelju dobrotvornog rada.

Dubrovački lajonsi su se potrudili biti ljubazni i srdačni domaćini brojnim “sestrama i braći” po lajonističkoj ideji širenja bratstva i dobrote i izgradnji boljeg društva u kojem živimo, budući je u našem Gradu održana i 2. sjednica proširenog kabineta guvernera D-126 Hrvatska. Na sjednici je organiziran i svečani prijem novih članova u klubove, u LC Sv. Vlahu to je Anto Violić.

A, kako, na kraju, ne ovjekovječiti ispred Crkve sv. Vlaha još jedno uspješno druženje ljudi koje vezuje ideja o boljem društvu u kojemu se misli na drugoga, a osobito drugoga kojemu je potrebna pomoć kako se ne bi osjećao ostavljen, zaboravljen i sam?