Drage Lionese, dragi Lionsi i dragi Leo prijatelji,

s velikim ponosom i zahvalnošću obraćam vam se u trenutku kada spuštam sidro nakon jednogodišnjeg putovanja na kojem sam imao čast služiti kao vaš guverner.

I dok u meni odzvanjaju brojne slike, emocije i iskustva, odlučio sam vam se obratiti iskreno, izravno, iz srca - kako sam nastojao djelovati cijeloga mandata.

Obraćam vam se prije svega s poštovanjem i odgovornošću prema svima vama koji služite našoj zajednici u duhu Lionizma.

Iako sam znao da će ovaj trenutak doći, nisam znao koliko će biti emocija u njemu. Pogotovo kada srce daješ bez zadrške - svakom danu, svakom susretu, svakom projektu - onda odlazak ne nosi samo kraj funkcije, već i dubok osobni pečat. Godina mog guvernerskog mandata bila je jedno od najintenzivnijih iskustava u mom životu. Bilo je to časno, izazovno, ali i emotivno iscrpljujuće putovanje.

Uložio sam srce. Dao sam vrijeme, energiju, znanje, ali prije svega sebe - onako iskreno i ljudski, vođen željom da naš Distrikt raste, da budemo složni, vidljivi, korisni. Ponosan sam na mnoge od vas. Na one koji su me pratili, hrabrili, radili rame uz rame, često i bez riječi zahvale. Vi ste pravi duh Lionizma.

Kao guverner, nastojao sam biti dostupan, uključen i dosljedan vrijednostima koje ovaj pokret zastupa više od jednog stoljeća. Pokušavao sam voditi iskreno, otvoreno, s ljudskim dodirom.

Nisam savršen. Nisam sve napravio kako sam možda trebao. Ali nikada nisam zaboravio zašto sam prihvatio ovu dužnost. I nikada nisam prestao vjerovati u ideju Lionizma - onu čistu, neiskvarenu, u kojoj činimo dobro bez potrebe za pljeskom, u kojoj se dobrota ne mjeri statusom, već ljudskošću.

Godinu dana plovili smo zajedno.

Moj moto, „Plovimo zajedno morem dobrote“, bio je više od poruke. Bio je poziv, nada, i moj osobni zavjet. Vjerovao sam u njega svakim svojim korakom. Vjerovao sam da ćemo kao Lions zajednica, bez obzira na razlike, zajedno držati kormilo i pomagati tamo gdje je pomoć najpotrebnija. Vjerovao sam da ćemo, ako budemo jedni drugima podrška, ako budemo koračali u istom smjeru, učiniti velike stvari.

I jesmo.

Godina je bila ispunjena izazovima, prilikama i trenucima ponosa. Zajedno smo ostvarili projekte koji su dotaknuli mnoge živote. Bilo je to svjedočanstvo snage zajedništva kada je motivacija iskrena, a cilj veći od pojedinca.

Nikada neću zaboraviti zajedničke trenutke u akciji za SOS Dječje selo - trenutke u kojima nismo bili klubovi, niti dužnosti, niti funkcije. Bili smo ljudi. Bili smo Lionsi. Zajedništvo, iskreno i čisto, u svom najplemenitijem obliku. Tada sam osjetio što znači kad „plovimo zajedno“ -  kada razlike nestaju, a dobrota postaje jedini kompas.

Ponosan sam i na našu LEO organizaciju – mlade lavove koji su pokazali zrelost, energiju i srce kakvo bi i mnogi stariji mogli slijediti. Njihova prisutnost daje mi nadu jer ako postoji jamstvo budućnosti Lionizma, onda su to upravo oni. Oni su naši nasljednici, ali i naši uzori -  podsjetnik što znači služiti s osmijehom, bez potrebe za priznanjem. Njih ne motiviraju titule, ni status već želja da naprave razliku.

U ovom trenutku zahvaljujem svakom članu ponaosob koji je svojim radom, entuzijazmom i predanošću doprinio ostvarenju naših ciljeva. Posebno sam zahvalan članovima kabineta i predsjednicima klubova koji su se nesebično davali.

Hvala vam svima koji ste bili uz mene i podržavali me. Vama koji ste prepoznali iskrenu želju da dam najbolje od sebe.

Hvala onima koji su kritizirali s namjerom da unaprijede, a ne razore jer ste me učinili čvršćim i, nadam se, boljim.

I hvala čak i onima koji su me razočarali  jer su me naučili koliko je važno ostati vjeran vlastitim vrijednostima.

Stoga ne mogu zatvoriti ovo poglavlje, a da ne podijelim i ono što me boli. Ne bih bio iskren kada bih zaboravio spomenuti i ono što je ovaj mandat učinilo izazovnim na osobnoj razini.

Teško je bilo suočiti se s razočaranjem - ne u sustav, već u pojedince koji su birali osobni interes, pasivnost ili, što je još teže, opstrukciju.

Ljude od kojih sam očekivao više - više predanosti, više iskrenosti, više poštovanja prema cilju koji je iznad nas svih. Neki nisu bili na istom kursu. Odabrali su ploviti protiv vjetra koji nas je nosio naprijed.

Najteže je bilo kada sam osjećao da se zajedništvo gubi pod težinom osobnih interesa ili šutnje tamo gdje je trebalo govoriti i djelovati. Izostankom kad je trebalo stati uz, pa i protiv. Osjetio sam da nisu svi razumjeli odgovornost služenja - jer ovo nikada nije bila stvar prestiža, već poniznosti.

I to nije bilo samo teško. Bilo je tužno. To su bili trenuci razočaranja.

Ne zbog mene - već zbog ideje koju svi zajedno predstavljamo. Zbog zaborava zašto smo ovdje. Jer Lions pokret nije forma, već sadržaj. Nije protokol, već srce. Nije pozicija, već služenje a zajedništvo se ne gradi riječima, već djelima.

Vjerujem da je iskrenost temelj svakog odnosa i zato ovo dijelim s vama - ne da bih nekoga prozvao, već da svi zajedno izvučemo pouke i budemo bolji u budućnosti.

Lions pokret je snažan onoliko koliko su snažni njegovi članovi - ne samo u djelima, već i u međusobnom povjerenju i podršci. Nadam se da će moja nasljednica imati više sreće u izgradnji još jače, ujedinjenije zajednice, i da ćemo svi naučiti iz ovog iskustva.

Znam da budućnost našeg Lions pokreta ostaje svijetla. S tim uvjerenjem predajem baklju novoj guvernerici i njenom timu. Nastavite graditi na onome što smo započeli, budite inovativni i uvijek imajte na umu našu misiju.

Ja odlazim s pomiješanim osjećajima ali unatoč svemu ne odlazim povrijeđen ni ogorčen.

Odlazim ispunjen. Jer svaka ispružena ruka, svaka iskrena poruka, svaki poziv u kasne sate kad je trebalo „samo čuti kako si“ - sve to ostaje. I to je ono što ću ponijeti sa sobom.

Odlazim s vjerom u vas koji ste ostali dosljedni, u one koji dolaze s novom energijom, u to da će vrijednosti uvijek nadživjeti ljudske slabosti.

Odlazim s nadom. Jer vjerujem u većinu vas - u one koji služe tiho, bez kalkulacije, s iskrenim srcem.

Usprkos svemu, odlazim miran. Učinio sam najbolje što sam znao i mogao. Ne savršeno ali iskreno. Uložio sam puno sebe, često i više nego što sam imao i znao da mogu. I vjerujem da je barem dio tog truda ostavio trag.

Vjerujem da će neki lideri u budućnosti znati prepoznati vrijeme za promjene i da će duh Lionizma nadživjeti osobne taštine.

S ponosom završavam ovu dužnost, svjestan svojih uspjeha i svojih granica.

Iako ovaj brod napuštam kao guverner, ostajem na palubi - tiše, s manje riječi, ali s istim srcem. Jer more dobrote i dalje zove.

Još jednom hvala svima koji ste bili moji suputnici i dio ovog putovanja. Što ste bili rame uz rame pogotovo kada je bilo teško. Hvala vam na povjerenju, ali i na lekcijama - čak i onima koje su došle kroz razočaranje.

Ponekad smo bili nasukani, ponekad smo jedrili punom snagom, ali uvijek sam vjerovao da plovimo prema nečemu dobrom. I zato vam sada, s dubokim poštovanjem i istinskom zahvalnošću, ostavljam ove posljednje riječi:

Plovite bilo gdje, bilo kada i sa bilo kime ali neka vam srce bude kompas.

U službi, s poštovanjem i zahvalnošću,
 

Robert Vulić
Guverner Distrikta 126 u LG 2024./2025.