Nakon duge i teške bolesti zauvijek nas je napustio Antun Novoselović, naš Tuna, bard osječkog, pa rekao bih i hrvatskoga lajonizma. Tuna Novoselović, autohtoni Slavonac, rođen u Čajkovcima kraj Slavonskog Broda, đakovački srednjoškolac, zagrebački student, osječki vrhunski poljoprivredni stručnjak, dokazani humanist, nadasve druželjubiv čovjek – jednostavno rečeno – osoba koja vas na prvi pogled osvaja...

Uz to što je u slavonskim (Poljoprivredna zadruga u Drenovcima, Kombinat „Jasinje“ u Slavonskom Brodu), a do kraja radnog vijeka u osječkim agronomskim tvrtkama dokazivao svoju visoku stručnost (gotovo cijeli radni vijek proveo je u Poljoprivrednom institutu Osijek, u kojem je od 1974., pa sve do odlaska u mirovinu 1997. bio ravnateljem. Svoju vrhunsku stručnost dokazao je i doktoratom biotehničkih znanosti iz područja agronomije.

Iznimno mu je bogat i lajonistički curiculum. Jedan je od osnivača (Charter član) Lions cluba Osijek, u kojem je obnašao i niz odgovornih dužnosti – od predsjednika Kluba, pa sve do direktora za članstvo, na kojoj je dužnosti bio u više trogodišnjih mandata. Svoju suzdržanost opuštao je u društvu svojih Lions prijatelja, bilo na redovitim sastancima zbora članova, bilo na akcijama koje je Klub organizirao.

Uza svu svoju samozatajnost, Tuna Novoselović bio je i veseljak. Kao pravi Šokac još gotovo u djetinjstvu zavolio je tamburicu i od nje se nije odvajao praktički cijeloga svoga vijeka. Svirao je tamburicu i u nekada vrlo poznatom osječkom tamburaškom sastavu „Stari panjevi“, koji su zahvaljujući upravo Tuni, osječkim Lionsima priredili nezaboravnu osnivačku skupštinu, održanu unatoč pravoj kiši četničkih granata koje su toga dana krajem travnja 1992. godine nemilosrdno razarale Osijek.

Zbogom, dragi Tuna, i počivaj mirno – stari panju!